Hrvatski mirovinski sustav temelji se na principu solidarnosti; radnik uplatama doprinosa za mirovinsko osiguranje zapravo financira mirovinu osobe koja više ne radi. Problem je u omjeru radnika i umirovljenika koji je trenutno gotovo 1:1.

Europska komisija svrstala je Hrvatsku među četiri članice EU-a koje će do 2030. zabilježiti najveći pad radne populacije, uz Litvu, Latviju i Bugarsku. Prema pisanju Novog Lista, prema tim projekcijama Hrvatska će imati pad od 6,8 posto ili 150 tisuća radno sposobnih od 20. do 64. godine starosti, što je gotovo tri puta jači pad od prosjeka Europske unije. Nedavno su nadležna tijela EU objavila i statistiku prema kojoj su Hrvati najmanje motivirani za posao; najmanje rade, a nezaposleni se ne trude pronaći posao.

Sve navedeno argumenti su koje je Hrvatska udruga poslodavaca koristila kako bi izradila projekciju prema kojoj su hrvatske potrebe za uvozom radne snage između 40 i 50 tisuća radnika godišnje. Kumulativno, očekivani broj stranih radnika do 2030. mogao bi biti i veći, odnosno gotovo 500 tisuća ljudi i to zbog »inertnosti ekonomskih politika« i nastavka dominacije negativnih rizika. Strani radnici bi tada činili od jedne petine do čak jedne četvrtine ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj!

S obzirom da je Hrvatska već godinama suočena s negativnim prirodnim prirastom, dakle kao nacija sve smo stariji, a dodatni problem čini odseljavanje mladih iz zemlje, zaključak je jasan – bez stranih radnika neće biti ni mirovina za hrvatske umirovljenike.